Kao depadans Muzeja Hercegovine 22. aprila 1981. godine otvorena je Spomen kuća Džemala Bijedića. Za nosioca muzeološke djelatnosti određen je Muzej Hercegovine. Za ovu postavku prikupljeno je 12.300 muzejskih jedinica (fotografije, albumi, trodimenzionalni predmeti, pisma, izvještaji, rukopisi, filmske trake, štampa, knjige žalosti u našim i stranim ambasadama itd.).Time je omogućeno formiranje Fonda Džemala Bijedića, kao sastavnog dijela ostalih fondova Muzeja Hercegovine, potrebnog za ostvarivanje muzejske postavke i dalje naučno istraživanje i prikupljanje građe.
Idejnu koncepciju za uređenje Spomen kuće izradio je Moni Finci, muzejski stručnjak iz Sarajeva. Zavod za urbanizam i komunalnu djelatnost obavio je svoj dio posla. Njegovi arhitekti Nedim Džudža i Mehmed Peco, uz konsultacije sa autorom idejne koncepcije Monijem Fincijem i njegovim suradnikom Džemalom Čelićem, izradili su idejni projekat objekta, poštujući njegovu ambijentalnu i autohtonu vrijednost kao porodične kuće namijenjene javnoj ustanovi od posebnog interesa i zadatka.
U kući je od otvaranja, a i kasnije nakon rata postavljena stalna izložbena postavka pod nazivom „Život i djelo Džemala Bijedića“ ,
Njegova politička biografija dominira postavkom. Ona je presjek političkih i kulturnih događaja 20. stoljeća u Mostaru, a čine je historija radničkog pokreta 30-tih godina u Mostaru, kasnije organizovanje narodnooslobodilačkog pokreta u Mostaru, organizacija nove državne vlasti u socijalističkom vremenu kroz hercegovački okrug uz izloženu dokumentaciju otvaranja privredenih objekata, željezničke pruge, zatim biografske političke aktivnosti Bijedića kroz obavljanje najvažnijih funkcija na republičkom i saveznom nivou, aktivnosti vezane za ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine, doprinos aktiviranju kulturnih institucija u Bosni i Hercegovini, pokretanje televizije Bosne i Hercegovine, pokretanje Bosanskohercegovačke akademije nauke i umjetnosti, te angažman na jugoslovenskom saveznom nivou kao predsjednika vlade, s posebnim naglaskom na međunarodne aktivnosti kroz posjete u 42 zemlje svijeta. Stalnu postavku čini i dio predmeta sa mjesta pogibije 18. januara 1977. kao što su dijelovi aviona, lične stvari, isl. Tu je i bogat fond video građe, i fotografija.
