Već stočetrdeset godina prošlo je od rođenja pjesnika Alekse Šantića. Aleksina ličnost i Mostar ostali su
nerazdvojni, kao i ranije. Historijski događaji i društvena kretanja, barem do sada, nisu uspjela promijenuti odnos pjesnika, grada i njegovih građana. Pjesnik, pisac drama, prevodilac, zatim aktivan kulturni radnik u „Zori“ i „Guslama“, nije sve što je Aleksa dao za života. Njegovo socijalno biće također, se odražavalo kroz pjesništvo i njegov rad. Opjevan za vrijeme života, a još više poslije smrti, evo on već dočekuje stočetrdesetu godišnjicu u Mostaru, a da je isto toliko prisutan.
O jednoj publikaciji Muzeja Hercegovine, tačnije njegovog Odjela književnosti koji djeluje u Ćorovića kući, već duže vrijeme se razmišljalo.
Ali o kakvoj publikaciji? Da ponavljamo staro, nismo htjeli; da damo nešto novo, imali smo i evo sad vam predstavljamo. Novo, to jeste, barem novo za građane Mostara, za istraživače, i za sve institucije koje na bilo koji način baštine i čuvaju Šantića. Svakako, željeli smo primarnom građom proširiti spoznaju o pjesniku. Dopisnice, arhivska foto dokumentacija, izvorni Aleksini rukopisi, dokumenti vezani za Aleksu, stručnim izborom
predstavljeni su u publikaciji. Neizostavno je bilo da se u ovom djelu obnovi i nešto pjesama, svakako u odabiru Muzeja, jer kakva je publikacija o Aleksi ako nema njegovih stihova.
Ovim radom htjeli su se predstaviti izvadci svih dokumenata povezanih pjesmama i logičnim rasporedom kojeg nije bilo lahko uspostaviti. To je bio vrlo težak režiserski posao koji je trebao povezati različite dokumente
u jednu cjelinu. Sebi za slobodu, dali smo različite podnaslove, a Aleksinu prevodliačku djelatnost smo svjesno potencirali kao jednu ne baš naglašenu njegovu komponentu. Ovim radom htjeli smo pjesnika vratiti u realne oblike istraživanja i izučavanja, kojih u posljednje vrijeme ima sve manje, a što je potrebno zarad isticanja Šantićeva djela. Samo se na taj način zadržava život pjesnika u gradu i daleko od grada, tamo gdje ga poštuju.
Muzej Hercegovine Mostar
