Muzej Hercegovine Mostar

Mostarac Omer Humo (1808–1880), intelektualni doajen iz sredine XIX st., profesor (muderis) i reformator bosanske arebice i tvrdokorni zastupnik uvođenja bosanskog jezika u škole, autor je čuvene knjige vjeronaučnog sadržaja pod naslovom Sehletul-vusul (Lagahan pristup). U djelu Sehletul-vusul, koje inače pripada korpusu bosanske predstandardnojezičke alhamijado literature, Humo objašnjava principe islamskog vjerskog nauka, u duhu svoga vremena, kritički i reformatorski se osvrćući na brojne aktuelne teme i dileme bošnjačkog čovjeka iz tog perioda. U tom smislu, Humo kao predstavnik intelektualne avangarde podstiče čitalačku pažnju na aktivan i kritički odnos spram brojnih pitanja školstva i društva uopće, zalažući se i praktično za uvođenje narodnog, bosanskog jezika u obrazovanju, pišući prvi veliki ilmihal na bosanskom jeziku – budući da je prije njega, a prema dosadašnjim naučnim saznanjima, prvi Bošnjak, koji se uhvatio u koštac sa ovim problemom, bio čuveni Abdulvehab Ilhamija, čije je ovo djelo znatno kraće i reduciranije.

Pored toga, zasigurno se zna da je Humo, pored najpoznatijeg Sehletul-vusula, napisao više djela na bosanskom jeziku, ponajprije iz domena tzv. islamskih nauka: Bosnevi tedžvidi-risala (Traktat o pravilnom učenju Kur'ana, na bosanskom jeziku) zatim El-menzume el-busnevije fil-mev'izati (Poema o savjetu na bosanskom jeziku) te jedan manji rječnik Lugati bosnevi (Bosanski jezik), a na arapskom je napisao i dva djela iz sintakse. Kako se može vidjeti iz samih naziva djela pisanih na bosanskom jeziku, Humo redovno eksplicira i naziv svoga maternjeg, tj. „babina jezika“ – kako ga i sam ponekad naziva –, čime se svrstava u red prvorazrednih mislilaca i nacionalnih reformatora. Nažalost, do danas je većina Humina ukupnog djela prekrivana velom zaborava, pa je štampanje Sehletul-vusula opsežniji pokušaj da se stvaralaštvo ovoga intelektualca otrgne zaboravu te da se aktualizira pitanje rukopisnog naslijeđa iz Humina korpusa. 

Treba istaći da je Omer Humo gajio kulturni identitet svojih djela i posebnost orijentalne književne baštine time što je nazive djela na bosanskom jeziku dao na arapskom, uključujući se u niz autora koji nazive svojih djela, iako ih ne pišu na arapskom jeziku, daju kao naslove na arapskom jeziku, za što se može iz bosanske književne baštine kao primjeri mogu navesti nazivi Makbuli-arif (Prijemčiv znalcu), stihovani bosansko-turski rječnik Muhammeda Hevaije Uskufije iz 1631. god., ili kasniji ilmihal Sejfullaha Prohe pod nazivom Bidajetul-inas. Najbolji ilmihal na bosanskom jeziku.

Humo je među prvim Bošnjacima pokušao institucionalno riješiti pitanje školstva na narodnom jeziku i širiti prosvjetiteljske ideje, zbog čega u prvom štampanom ilmihalu Sehletul-vusul iz 1865. u Istanbulu, a kasnije i 1875. u Sarajevu, uvodi četiri recenzije kojima daje pokriće za svoje nacionalne ideje, te objavljuje pohvalnu pjesmu (Stihovi zahvale na bosanskom jeziku), kojom, u duhu književnojezičke manirske tradicije i preporodnih ideja, objašnjava razloge zbog kojih se bosanski jezik treba uvesti kao zvanični jezik:

 

Primjerak transliteriranog primjerka djela u izdanju Muzeja Hercegovine predstavlja starija rukopisna verzija od štampanih u Istanbulu i Sarajevu, koja se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.  Tako se po prvi put široj čitalačkoj ali i naučnoj javnosti predstavlja cjelovit tekst ilmihala, dostupan za daljnje naučne analize i opservacije – kako u kontekstu filoloških istraživanja, tako i u kontekstu izučavanja sa stanovišta religijskih nauka, kulturne historije i historije uopće. Inače, primjerak objavljene knjige (Omer Humo, Sehletul-vusul; Munir Drkić i Alen Kalajdžija, Grafija i leksika Sehletul-vusula) u Muzeju Hercegovine čine tri cjeline: 1. transliteracija rukopisa, 2. filološki aspekt proučavanja grafije i leksike Sehletul-vusula te 3. faksimil izvornog arebičkog rukopisa. 

Na ovaj način željeli su se ispoštovati principi naučne utemeljenosti i publicističke i praktične dostupnosti navedenog teksta. Tako se tekst ilmihala posmatra prvenstveno sa stanovišta filologije, što potvrđuju i studije o njegovoj grafiji i leksici, ali se omogućuje i novi pristupi u izučavanju kulturne, obrazovne i nacionalne misli u Bosni i Hercegovini u XIX st. 

mr. Alen Kalajdžija